Sve više dolazim do spoznaje ,da neki nisu u sebi...pa traže to od drugih i to na najgore moguće naćine!
Danas je na cijeni biti sve loše,i lošiji što nije pod nebeskom kapom ni moralno ,ni zakonito,ni dobro.
Temeljne ljudske vrijednosti kao što su dobrota, iskrenost, nesebičnost i poštenje, danas su sve veći i veći raritet.
Gdje su naše temeljne ljudske vrijednosti?
Pa, negdje iza tko zna koliko slojeva zaokupljenosti samim sobom, željom za „moći“, željom za pažnjom, željom za novcem… itd
Negdje duboko unutra, no i dalje tu.
Stignemo li ikada zastati i razmisliti o tome tko smo i što smo kao čovjek?
Da li je u redu što mislimo i radimo,i, ljudima oko sebe?
Ajmo malo zaboraviti na sve loše strane ove ili one stvari, na sve razloge zašto tuđi problem nije vaš problem, na sve isprike kako nemate vremena za sebe, a kamoli za druge, i dajte, budimo malo ljudi.
Tko zna, možda nam čak i bude bolje.
Davorka