Ratnik svjetlosti nikada ne zaboravlja zahvalnost.
Jednog ratnika niko ne treba da podsjeća na pomoć koju je primio od drugih; on je i sam dobro pamti i nikada ne zaboravlja nagradu.
Ratnik svjetlosti je slobodan da izabere ono što želi; on svoje odluke donosi hrabro, samostalno, a – pokatkad – i s izvjesnom dozom ludosti.
Jedan ratnik umije da razluči ono što je prolazno od onog što je konačno.
Ratnik svjetlosti ne računa samo na sopstvene snage; on koristi i energiju svog protivnika.
Ratnik svjetlosti nikad ne podvaljuje; ali umije da zavara svog protivnika.
Ratnik svjetlosti zna šta hoće i nema potrebe to da objašnjava.
Ratnik svjetlosti koristi svaku priliku da sam sebe poduči.
Ratnik svjetlosti , prije nego što se upusti u neku važnu borbu, postavlja sebi pitanje:”Do koje mjere sam usavršio svoju veštinu?”
On zna da su ga sve bitke koje je vodio u prošlosti nečemu naučile. Međutim, mnoge od tih pouka nagnale su ratnika da pati više nego što je bilo nužno. Zar je jednom traćio vrijeme boreći se za neku laž? I patio zbog osoba koje nisu bile na visini njegove ljubavi.
Pobjednici nikad ne ponavljaju istu grešku. Zato ratnik svjetlosti stavlja svoje srce na kocku samo za nešto što vrijedi.
Ratnik svjetlosti zna da se izvjesni trenuci ponavljaju. Često se suočava s istim problemima i okolnostima s kojima se već ranije susretao; tada ga obuzima malodušnost, jer misli da je nesposoban da napreduje u životu, budući da se teški trenuci vraćaju.
“Kroz to sam već prošao”, valjka se on svom srcu.
“Istina, već si prošao”, odgovara srce.
“Ali još nisi prevazišao”
Ratnik svjetlosti ne provodi svoje dane upinjući se da igra ulogu koju su drugi izabrali za njega.
Ratnici svjetlosti čuvaju sjaj u očima.
Ratnik svjetlosti se ne boji da će ispasti budala. Ratnik izgleda lud, ali to je samo maska.
Jednog ratnika niko ne treba da podsjeća na pomoć koju je primio od drugih; on je i sam dobro pamti i nikada ne zaboravlja nagradu.
Ratnik svjetlosti je slobodan da izabere ono što želi; on svoje odluke donosi hrabro, samostalno, a – pokatkad – i s izvjesnom dozom ludosti.
Jedan ratnik umije da razluči ono što je prolazno od onog što je konačno.
Ratnik svjetlosti ne računa samo na sopstvene snage; on koristi i energiju svog protivnika.
Ratnik svjetlosti nikad ne podvaljuje; ali umije da zavara svog protivnika.
Ratnik svjetlosti zna šta hoće i nema potrebe to da objašnjava.
Ratnik svjetlosti koristi svaku priliku da sam sebe poduči.
Ratnik svjetlosti , prije nego što se upusti u neku važnu borbu, postavlja sebi pitanje:”Do koje mjere sam usavršio svoju veštinu?”
On zna da su ga sve bitke koje je vodio u prošlosti nečemu naučile. Međutim, mnoge od tih pouka nagnale su ratnika da pati više nego što je bilo nužno. Zar je jednom traćio vrijeme boreći se za neku laž? I patio zbog osoba koje nisu bile na visini njegove ljubavi.
Pobjednici nikad ne ponavljaju istu grešku. Zato ratnik svjetlosti stavlja svoje srce na kocku samo za nešto što vrijedi.
Ratnik svjetlosti zna da se izvjesni trenuci ponavljaju. Često se suočava s istim problemima i okolnostima s kojima se već ranije susretao; tada ga obuzima malodušnost, jer misli da je nesposoban da napreduje u životu, budući da se teški trenuci vraćaju.
“Kroz to sam već prošao”, valjka se on svom srcu.
“Istina, već si prošao”, odgovara srce.
“Ali još nisi prevazišao”
Ratnik svjetlosti ne provodi svoje dane upinjući se da igra ulogu koju su drugi izabrali za njega.
Ratnici svjetlosti čuvaju sjaj u očima.
Ratnik svjetlosti se ne boji da će ispasti budala. Ratnik izgleda lud, ali to je samo maska.
Paulo Koeljo
