Paradoks dobra

Paradoks dobra
​Zašto radeći dobro, mi plaćaju zlom? Nezahvalnošću, niskošću, klevetom? Da, još se i smiju meni glupom, kao što su se Džeku Londonu smijali.

On je poslednjom snagom, teško bolestan, pisao knjigu da zaradi novac - njegov ranč je neko zapalio. A bilo je potrebno i da vrati kredite, kojima je kuću gradio.
​I da nahrani gomilu prijatelja: filozofa, psihologa i jednostavno skitnica, koji su na tom ranču živjeli ...
​I polumrtav od umora, London je čuo kako jedan njegov "prijatelj" govori drugome: " Treba živjeti na Džekov račun, novac kod njega ne možemo spaliti!". I uskoro je pisac pronađen mrtav. A imao je samo četrdeset godina.
Zašto se to događa? Mnogi dobri ljudi su lomili glavu, tražili uzrok u sebi, pokušavajući da razumiju ...
A u parku u Beču, postoji tabla sa natpisom koja sve objašnjava: "Kada hranite golubove i vjeverice, hranite i miševe takođe." Kada lučite svjetlost i dobro, kada ste spremni da date i žrtvujete se, kada nesebično dijelite i pružate vjevericama i golubovima mrvice - neprimjetno će doći i miševi.
Ugostiće se. Pojesti hranu, a onda navaliti na golubove i vjeverice. To je zakon. Ako izgubite budnost i budete hranili sve odreda - tako će se i desiti.
​
​Ne treba sve pozivati u svoju gostoljubivu kuću i u svoje veliko srce. Ne treba vrata držati širom otvorena. Ne treba naseljavati na svom ranču sumnjive odmetnike. Oni će spaliti kuću. A i golubove i vjeverice pojesti.
Dobro treba raditi oprezno, zbog sebe i zbog dobrih prijatelja.

Dobro je veoma privlačno za zlo, primamljivo je: ono sija i grije! ​A na svjetlost ne dolijeću samo lijepi leptiri, već i šišmiši. Leteći miševi.
A zlo za dobro dođe zbog naše sopstvene nerazumnosti, zbog romantizma i naivnosti. Mi ne mislimo o sebi - mislimo o dobrim prijateljima. O golubovima i vjevericama. Samo treba da budemo razumni i pažljivi: Ko jede iz naših ruku?
​
Autor: Anna Kirajnova
​
Izvor: brainum.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com