Pozdrav suncu (Yoga)

Spada među popularnije vježbe joge. Radi se o vrlo djelotvornom slijedu dvanaest položaja koji sustavno istežu skoro sve mišiće tijela i  masiraju unutarnje organe. U Indiji pozdrav suncu je tradicionalno bio sastavni dio duhovnog rada i izvodio se rano ujutro licem prema izlazećem suncu.

Ova vježba može vam pomoći da postanete gipkiji, osobito u predjelu kralježnice. Isto tako pravilnim izvođenjem vježbe možete povećati kapacitet pluća i potaknuti izbacivanje toksina iz tijela. Vježba se sastoji od 12 položaja koji se izmjenjuju u intervalima od 5 sekundi, a uz svaki položaj preporuča se određeni način disanja. Svaki položaj na određeni način isteže kralježnicu i tetive, što poboljšava fleksibilnost tijela. Ova vježba vam je ujedno odlična za zagrijavanje.

Prije početka obavljanja vježbi ako ste starije životne dobi ili imate bilo kakve ortopedske ili mišićne zdravstvene tegobe obavezno se savjetujte sa liječnikom. Ako prilikom vježbanja osjetite bol ili neugodu, jednostavno preskočite taj položaj. Vježbanje joge preporuča se barem 3 sata nakon jela i pola sata prije jela. Pazite prilikom izvođenja vježbi da se ne  prenapregnete ili previše istegnete. Ova vježba sastoji se od 12 položaja, počnite sa onoliko ciklusa koliko možete, pa postepeno povećavajte broj ciklusa (najviše do 12 ciklusa).  Vježbe izvodite polaganim tempom, tako da vam jedan ciklus traje otprilike minutu- dvije.

1. Položaj molitve – Stanite u uspravnom stavu, spojenih nogu, ruke spojite ispred sebe kao za molitvu prilikom izvođenja ovog položaja izdahnite.
2. Duboko udahnite i ispružite ruke visoko iznad sebe, formirajući luk prema otraga. Pogled usmjerite prema palčevima.
3. Izdahnite i spustite ruke ispred sebe skroz do poda, tako da su vam dlanovi na podu uz stopala, a glava vam dotiče koljena. Ukoliko ne možete rukama dotaknuti pod bez savijanja koljena, možete ih lagano savinuti.
4. Iz tog stava duboko udahnite, spustite se i ispružite desnu nogu otraga, dok su vam dlanovi položeni u razini ramena na podu. Usmjerite pogled čim više prema gore.
5. Duboko izdišući podignite se u luk bez pomicanja ruku. Nožni prsti i pete vam moraju biti na tlu.
6. Spustite cijelo tijelo na tlo, dok su vam dlanovi i dalje u širini ramena savinutih laktova. Pod neka vam dotiče samo 8 dijelova tijela: stopala, koljena, šake, prsa i čelo. U ovom se položaju zadržite samo sekundu, pa prijeđite u idući položaj.
7. Iz te ležeće pozicije udišući polagano dozvolite kralježnici da vam digne glavu, a zatim i cijeli torzo, odgurujući se lagano rukama od tla u položaj “kobre”. Neka vam laktovi budu uz tijelo, a kukovi neka ostanu na podu.
8. Izdišući, ponovno se vratite u ležeći položaj iz kojeg ćete podići stražnjicu od tla formirajući naopako slovo V.
9. Udahnite i vratite se u 4. položaj, samo ovaj puta sa desnom nogom među rukama, a lijevom ispruženom otraga.
10. Dignite se uz izdisaj i dalje držeći dlanove na podu (položaj 3).
11. Duboko udahnite dok dižete ruke prema gore i istežete ih preko glave formirajući luk. Kukove gurajte prema naprijed, a glavu otraga.
12. Izdahnite i vratite se u početni položaj molitve.

Na vrhu ste

1. Kada ste jasno spoznali da neuspjeh proizlazi iz dogadaja, ne iz covjeka i da je jucer završilo prošle veceri, a danas je pred vama novi dan;
2. Kada ste prošlost ucinili prijateljicom, kada ste usredotoceni na sadašnjost i kada s optimizmom gledate u buducnost;
3. Kada znate da uspjeh (pobjeda) ne gradi vašu licnost, a da je neuspjeh (gubitak) ne slama;
4. Kada ste ispunjeni vjerom, nadom i ljubavlju i kada u vašem životu nema bijesa, pohlepe, krivice, zavisti ili želje za osvetom;

5. Kada ste dovoljno zreli da odgodite zadovoljstvo te kada u središte pozornosti postavite odgovornosti, a udaljite prava;
6. Kada znate da ako propustite stati uz ono što je moralno ispravno postajete žrtvom zlocinackog cina;
7. Kada ste sigurni u ono što jeste, dakle, kada ste u miru s Bogom i u prijateljstvu s covjekom;
8. Kada ste neprijatelje ucinili prijateljima i kada vam oni koji vas najbolje poznaju iskazuju ljubav i poštovanje;
9. Kada ste spoznali da vam drugi mogu pružiti užitak, ali da istinska sreca proizlazi iz djela koja vi cinite za njih;
10. Kada na zlovolju odgovarate srdacno, na grubost uljudno, na potrebu velikodušno;
11. Kada volite nevoljene, pružate nadu beznadnima, neprijateljima odgovarate prijateljstvom, a obeshrabrenima ohrabrenjem;
12. Kada ste sposobni oprostiti, nadati se, suosjecati i biti zahvalni;
13. Kada znate da “on koji ce postati najuzvišeniji medu vama, mora postati sluga svih vas”.
14. Kada prepoznajete, priznajete, razvijate i koristite svoje bogomdane tjelesne, umne i duhovne sposobnosti u slavu Boga i na dobrobit covjecanstva;
15. Kada možete stati pred Stvoritelja svega postojeceg, a on vam kaže: “Dobro si to ucinio, ti dobri i vjerni slugo”.
 Zig Ziglar

DONOSENJE ODLUKA – STA NAS SPUTAVA?

Ponekad 

može biti težak zadatak, naročito ako se odluke odnose na važne aspekte života i ako će ono što je odlučeno imati dugoročne posljedice.

Nekada je donošenje odluke izarazito lako i nedvosmisleno dok ponekad to može biti veoma složen proces.

Na naše odluke uglavnom utiče više faktora odjednom, kao na primJer: naše želje i nezadovoljeni motivi, emocionalno stanje u momentu odlučivanja, sistem vrIJednosti koji smo usvojili, način na koji sagledavamo sopstvene ambicije i sposobnosti, naša procJena sredinskih uslova i prepreka itd.

Na teškoće u donošenju odluka mogu uticati: emocionalne blokade (konfuzija, strah, depresija), pasivnost i zavisnost od drugih, ambivalencija, konflikt dvostrukog odbijanja, pritisak sredine i sl.A

U ovom tekstu razmotrićemo neke od tipičnih faktora koji mogu otežavati donošenje odluka.

Emocionalne blokade su najčešći uzrok problema u odlučivanju.

Tipična blokada nastaje usljed straha. Osoba odlaže donošenje odluke jer se plaši mogućnosti greške.

U osnovi ovog straha je verbalizovani ili neverbalizovani iracionalni zahtjev prema sebi: Ja moram biti 100 % siguran da je moja odluka ispravna i ne smijem ni pod kojim okolnostima pogriješiti. Ovo vrsta iracionalnog zahtjeva prema sebi proizilazi iz perfekcionističke životne filozofije koja podarazumjeva set vjerovanja da osoba mora biti u svemu najbolja, nepogrešiva i besprijekorna.

Dok god razmišlja na ovaj način osoba će sumanjati u ispravnost svojih odluka jer rijetko kada (gotovo nikada) ne postoji garancija za posljedice naših odluka. Polazeći od ovakvog stava osoba stvara sebi intenzivnu strepnju (anksioznost) koja vodi u izbjegavanje (odlaganje donošenja odluke) i/ili stvaranje konfuzije. Dok god osoba sama sebi stvara anksioznost, on/ona usmjerava svoju pažnju na brigu i razmišljanje o mogućim (i fantaziranim) negativnih ishodima umjesto da razmišlja o mogućim alternativama i pozitivnim ishodima.

Mnogo korisniji stav za donošenje odluka jeste prihvatanje mogućnosti da se jjer i drugi ljudi ponekad griješe.

Odustajanje od zahtjeva za nepogriješivosti dovodi do redukcije anksioznosti. Pored straha, depresivno raspoloženje može otežavati donošenje odluka. Kada je osoba obeshrabrena, potištena ili opterećena osjećanjima krivice teško da se može fokusirati na sam proces odlučivanja. U tom slučaju odlučivanje se može pretvoriti u depresivno ruminiranje (stalno ponavljanje crnih slutnji i zamišljanje negativnih ishoda).

Generalna preporuka je da važne odluke, odluke koje mogu imati dalekosežne i dugoročne efekte ne treba donositi u afektivnom stanju (stanju kada je osoba bijesna, depresivna, preplašena itd.).

Bolje je sačekati da to stanje prođe i onda razmisliti o svemu. Ljudi su skloni da razmišljaju u skladu sa aktuelnim raspoloženjem. Na primjer: kada je neko potišten on/ona ima pesimističke misli, razmišlja o prošlim i budućim neuspjesima i sl., teško da u tom raspoloženju može razmišljati pozitivno, konstruktivno ili razmišljati o svojim uspjesima, željama i ciljevima.

Pasivnost i zavisnost od drugih može značajno otežavati donošenje odluka.

Donošenje odluka pored svijesti o sopstvenim željama podrazumjeva i preuzimanje lične odgovornosti za moguće posljedice, za moguće uspjehe ili neuspjehe.

Preuzimanje odgovornosti za vlastiti život i vlastite odluke podrazumjeva da osoba vjeruje da ima prava na lični izbor, pravo da traži i dobije ali i pravo da pogriješi jer jer nesavršeno ljudsko biće.

Upravo to nedostaje pasivnim i zavisnim osobama. Pasivne i zavisne osobe apriori odustaju od svojih želja i pravo odlučivanja prebacuju na drugog (obično osobe od kojih zavise ili sa kojom su u simbiotskom odnosu). Time što prepuštaju drugima ovaj zadatak imaju izvjesnu kratkoročnu dobit koja proizilazi iz toga što ne moraju da ulažu nikakav napor koji može nositi odlučivanje kao ni odgovornost za posljedice tih odluka. S druge strana ovakav stav ima negativne dugoročne posljedice – odustajanje da se spoznaju i zadovolje vlastite, autentične, istinske želje, slabljenje samopouzdanja, pospješivanje zavisnosti od drugih, jačanje osjećanja beznadežnosti i bespomoćnosti. Osoba koja prepušta donošenje odluka drugima, često zaboravlja na sebe i svoje želje, što se manifestuje kroz apatiju i konfuznost u prepoznavanju i saopštavanju onoga što žele ili ne žele. Prevazilaženje ovih problema podrazumjeva učenje asertivnih vještina.

Ambivalencija je stanje u kojem u isto vrijeme imamo u potpunosti suprotne emocije prema istom objektu ili cilju.

Na primjer: osoba želi da ode da živi u inostranstvu ali se ujedno toga i plaši, osoba hoće da prekine vezu ali se plaši usamljenosti itd.

Ambivalencija često vodi u odlaganje. Ambivalentni konflikt se razrjašava tako što osoba nastoji da razriješi, preispita i prevaziđe negativne emocije koje ima prema objektu ili pokuša da pronađe adekvatne resurse za njihovo prevazilaženje. Na primjer, osoba koja se plaši da bude usamljena, može razmišljati o tome kako da na kostruktivan način prevaziđe ili minimizira usamljenost (pronađe dodatne aktivnosti, pronađe nove prijatelje i sl.) ili prepispita svoje stavove o usamljenosti (da li je usamljenost zaista nešto što je užasno i nepodnošljivo ili je samo  neprijatno, ako je usamljen/na šta to govori o njemu/njoj i sl.).

Konflikt dvostrukog odbijanja je situacija kada osoba od dva zla mora izabrati jedno, obično manje. I ova vrsta konflikta može uvesti osobu u odlaganje jer šta god da odluči i uradi osobu ne čeka ništa prijatno. U ovim situacijama osoba treba da ima na umu da je razrješenje konflikta nagrada koju će dobiti, odnosno prestanak neprijatnog isčekivanja, premišljanja i odlaganja rešenja.

Pritisak sredine se odnosi na situacije kada za osobu značajni drugi vrše pritisak da osoba odluči u skladu sa njihovim željama i preporukama. Na primer: roditelji vrše pritisak na dijete koju školu da upiše i sl. U ovakvim situacijama odlučivanje u skladu sa zahtjevima sredine mogu osobu osloboditi pritiska i odgovornosti za posljedice ali dugoročno gledano to nije konstruktivan način odlučivanja. Ako osoba donese odluku pod pritiskom sredine a kasnije ustanovi da to nije željela može se javiti ljutnja na sebe i samooptuživanje. Takođe treba imati na umu da niko drugi ne može da odluke donosi adekvatnije od vas samih iz razloga što vas niko toliko dobro ne poznaje (čak ni roditelji), nema jasan uvid u vaš unutrašnji svijet želja, emocija i načina razmišljanja. Tako da i pored pritiska sredine najbolje je da odluke ipak donosite samostalno. Druge možete konsultovati ili saslušati ali neka vaše odluke budu samo vaše.

I na kraju umjesto zaključka, možemo iznijeti neke opšte preporuke kada je u pitanju donošenje odluka:

• Ako donosite važne odluke sa dugoročnim posljedicama uzmite u obzir sve dobiti i štete koje možete imati (primenite tehniku procjene dobiti i štete)
• Pored racionalnih argumenata jako je važno da u vašu kalkulaciju uključite i ono što osjećate, nije dobro da ne poslušate vaše srce prije nego što donesete odluku. Nekada (ne uvijek) vaše srce zna bolje šta je dobro za vas nego bilo kakva racionalna analiza ili mišljenje drugih osoba. Zato slušajte svoje srce.
• Prepoznajte emocionalne blokade koje vas ometaju u odlučivanju i poradite na njima. Otklonite bar privremeno vaš perfekcionizam, strahove da možete pogriješiti ili konfuziju koju stvarate stavovima da nemate prava na ostvarenje vaših želja i ciljeva.
• Preuzmite u potpunosti odgovornost za vaše odluke. Ako ste neku odluku donijeli samostalno i iskreno nećete se poslije kajati čak i da pogriješite. Pođite od stava da ljudi ponekad griješe,  pošto ste vi čovjek/žena i vi možete pogriješiti čak i kada to ne želite.
• Konsultujte se sa drugima, saslušajte njihova mišljenja i preporuke ali uvijek odlučujte samostalno. U tom slučaju ćete se najmanje kajati ako pogriješite a bićete ponosni na sebe ako ste bili u pravu.

Vladimir Mišić, dipl. psiholog

Krivnja je životni teret s kojim je teško živjeti. 

U raljama krivnje čovjek je kronično nezadovoljan i iz dana u dan gubi samopoštovanje. Jedini lijek je život u sadašnjosti

Sigmund Freud bio je u pravu – osjećaj krivnje i depresija usko su povezani. Skeniranjem mozga utvrđeno je da mozak depresivnih ljudi mnogo jače reagira na krivnju od mozga onih koji nemaju problema s depresijom, što potvrđuje Freudovu teoriju da je osjećaj krivnje okidač za depresiju.
- Osjećaj krivnje nas proždire i predstavlja silan teret s kojim je teško živjeti. U raljama osjećaja krivnje čovjek postaje kronično nezadovoljan, iz dana u dan gubi samopoštovanje, povlači se od svijeta te zatvara u sebe, što u konačnici rezultira depresijom – pojasnio je psihijatar dr. Milan Košuta.
Krivnja se pojavljuje kad um počinje definirati što je ispravno, a što pogrešno. I to prema kriterijima i standardima koje su nam usadili roditelji, učitelji, prijatelji i društvo. Osjećaj krivnje počinje “gristi” čovjeka čim um donese presudu da smo postupili pogrešno.
No zbog stalnog bombardiranja “pravilnog stila života” ljudi osjećaju krivnju i kad ugađaju sebi, kad misle da nisu učinili dovoljno, ako nekog uzrujaju, ako se naljute ili smatraju kako su nešto trebali napraviti drukčije. Čak i okorjeli kriminalci osjećaju krivnju kad urade nešto krajnje nemoralno. Normalne ljude krivnja muči i kad lažu, prešućuju istinu ili varaju jer smo odgajani u duhu poštenja kao najveće vrijednosti.
Vrlo je bitno osloboditi se iscrpljujućeg osjećaja krivnje koji ne samo da koči pri donošenju razumnih odluka nego sprečava čovjeka da se oslobodi prošlosti i negativnih osjećaja koji ga prate.

Od ‘Ti nikad’ i ‘Ti uvijek’ odmah bježite

Fraze koje potiču krivnju su: “Ti uvijek” ili “Ti nikad” te “Trebao sam znati”. Krivnja se pojavljuje kad nismo sposobni oprostiti ni sebi ni drugima. Praštajte i nećete postati talac krivnje.

Krivnja stvara još veću krivnju

Osjećaj krivnje svakodnevno poput vampira crpi energiju. Krivnja utječe na donošenje loših odluka, nakon čega se ponovno stvara osjećaj krivnje jer smo odlučili tako, a ne drukčije.

Krivnja je bačena na odrasle i djecu

Nisi dovoljno s djecom, nemaš sve petice, krivnja proždire ljude čak i onda kad se odmaramo jer se svakodnevno ističe važnost aktivnog života te čak i djeca osjećaju krivnju kad ljenčare i ne rade ništa. Neki su otišli u krajnost te krive sebe kad nisu pod stresom smatrajući da ne rade dovoljno.
Riječ stručnjaka: Dr. Milan Košuta

I država nametanjem krivnje kontrolira ljude

Osjećaj krivnje nameće se u obitelji, vezi, tvrtki te u naciji i državi s namjerom da se čovjeka drži pod kontrolom. Sve dok sadašnji koncept “držat ću ljude pod kontrolom, pa ću uspjeti napraviti to što sam zamislio” ne zamijeni neki novi u kojemu će se poštovati autentičnost osobe, kod ljudi će biti prisutan jak osjećaj krivnje, kaže dr. Košuta.
U našem se društvu krivnja nameće od najranije dobi. Vrlo je važno na vrijeme prepoznati situaciju u kojoj vam netko pokušava nametnuti teret osjećaja krivnje. Takve ćete osobe prepoznati jer se služe karakterističnim frazama poput: “Pogriješio si jer nisi napravio to i to”, “Boli me glava zbog tebe”, “Da si to napravio, sad ne bi bilo problema”. Prije no što počnete misliti da ste krivi za sve što je krenulo po zlu, detektirajte ljude koji vam, najčešće analiziranjem događaja iz prošlosti, pokušavaju nalijepiti etiketu dežurnoga krivca te se odmaknite se njih.

Jer ja to zaslužujem

Krivnja će, uzme li maha, postati tamničar, a vi njezin zatočenik. Da biste se spasili od negativnog osjećaja predbacivanja sebi i grizodušja, umjesto da ugađate drugima, zapitajte se što vi uistinu želite, a što ne.
Tek kad se, umjesto na vlastitu krivnju, fokusirate na vlastite želje i stvarnu situaciju, počet ćete razmišljati o rješenjima i kretati se naprijed prema cilju, a osjećaj krivnje će izblijedjeti. Prihvatite da se neke stvari oko vas događaju i prestanite preuzimati krivicu baš za sve. Usredotočite se na sadašnjost, a ne na to što ste možda trebali, ali niste učinili u prošlosti.
Osjećaj krivnje iskoristite za pozitivne promjene u životu, postanite bolji prijatelj, budite profesionalniji na poslu te neke stvari ubuduće radite na drukčiji način. Tako ćete izbjeći i drugu zamku krivnje – paralizu pri odlučivanju zbog razmišljanja “što će biti ako”. Imajte na umu da posvuda postoje ljudi koji su pravi stručnjaci u nametanju osjećaja krivnje te promijenite način na koji reagirate na njihove zlurade komentare. Griješiti je ljudski, stoga spustite kriterije i nemojte biti prestrogi prema sebi. Dopustite si pogreške i oprostite si neke krive korake počinjene davno prije imajući na umu da ste tada postupili najbolje što ste znali i mogli. Iz pogrešaka izvucite lekcije.
Dvije male riječi “trebao sam” uzrok su osjećaja krivnje, stoga ih ubuduće jednostavno izostavite i osjećat ćete se mnogo bolje.

Pomirite se s prošlosti i živite u sadašnjosti

Stalno razmišljamo na način: “Da sam bar…” i “Trebao sam” – stoga je spoznaja da ne možemo promijeniti prošlost jedna od najtežih. Umjesto na prošlost usredotočite se na budućnost jer na nju možete utjecati.

Tko živi, taj i griješi. Znate li nekoga tko je savršen?

Vaš će vam um postati najgori neprijatelj ako mu dopustite da pojačava negativan osjećaj krivnje za nešto što ste učinili u prošlosti. Prošlost ne definira sadašnjost – stoga povucite granicu između sebe kakvi ste danas te svog lika i djela iz prošlosti.

Napravite nešto čime ćete se ponositi!

Time što stalno razmišljate o vlastitim pogreškama nećete baš ništa promijeniti. Krenite stoga u akciju i napravite nešto čime ćete se ponositi. Osjećaj da možete i vrijedite potisnut će osjećaj krivnje.

Sami sebe mozete izliječiti, pomoću svog UMA

Albert Einstein jednom je izjavio, najvažnija odluka koju ćete ikada donijeti bit će jednom zauvijek : želite li živjeti u univerzumu koji vas podupire i koji je prijateljski ili univerzumu koji je neprijateljski i ne podupire vas.

 Dr. Bruce Lipton:
Mi imamo program koji nam nalaže „ne liječite se sami, liječnik vas mora izliječiti.“
Negativno vjerovanje može nam naškoditi pa i ubiti nas, jednako kao što nas pozitivno razmišljanje može izliječiti.
Koliko puta čujemo moraš uzeti tabletu – za išta što nas zabrine; ako nisi uzeo, zašto ne uzmeš jednu – i stvori jednu bolest.
Naše tijelo ima ćelije koje mogu izliječiti sve na što se fokusiramo.
Ja mogu izmijeniti sve što želim u svom životu, sve osim svoje DNA, ne mogu promijeniti svoju genetiku, ne mogu promijeniti sebe – to je ono što sam naslijedio. To je nešto u što vjeruje veliki broj ljudi. Svima nam je programirano vjerovanje da smo na neki način žrtve; da nismo izabrali gene s kojima se rađamo, da ne možemo promijeniti gene s kojima smo došli i vjerujemo da geni određuju tko smo mi i onda odjednom shvatite: ja sam žrtva. I onda je to nesretna situacija s obzirom na ono što mi sada znamo o ovom novom polju koje se zove EPIGENETSKA KONTROLA. Epigenetska kontrola je kontrola nad genima i ovo vodi u jednostavnu stvarnost da okolina i naša percepcija okoline zapravo mogu izmijeniti naš genetski kod. Ne mijenja se DNA, mijenja se samo njezina struktura. DNA su geni a geni su plavi otisci koji mogu imati 30 000 različitih varijacija od istog plavog otiska, istog gena. I onda shvaćamo da nismo ograničeni svojim genima nego svojom percepcijom i vjerovanjima vezanim za svijet u kojem živimo jer to je informacija koja ulazi u vas i utječe na gen. Danas znamo da 1/3 a i više vjerojatno 2/3 svog medicinskog liječenja koje uključuje operacije i lijekove i sve ostalo je postignuto zahvaljujući PLACEBO EFEKTU. Znači, u osnovi, um pacijenta i njegov sustav vjerovanja određuju da li će lijekovi ili operacija djelovati. Doktori u Hjustonu odlučili su napraviti studiju vidjeti što je najviše pomoglo prilikom liječenja. Uključili su i placebo efekt u studiju. Doktor bi pacijentu s određenim problemom pokazao snimku operacije koju je vršio na nekom drugom čovjeku s istim problemom govoreći što je sve činio tijekom operacije. Nakon pogledane snimke stanje pacijenta bi se poboljšalo. Pacijenta je liječio njegov um.
Postoji nešto i što se zove NOCEBO EFEKT. U osnovi je on isto što i placebo efekt samo što se temelji na nečem drugom – negativnom vjerovanju koje vam može naškoditi pa i ubiti vas, jednako kao što vas pozitivno vjerovanje može izliječiti. Znači radi se o moći vjerovanja, negativnog ili pozitivnog. Funkcija uma je da stvori koherenciju između vaših vjerovanja i stvarnosti koju doživljavate. Dakle ako vjerujete kako nešto ne možete ili nešto prihvaćate i vjerujete u to tada je funkcija uma da stvori koherenciju kako bi se to vjerovanje manifestiralo u istinu. Henri Ford je govorio:  Ako vjerujete da možete ili pak vjerujete da ne možete – u pravu ste. Kada pacijenti čuju kako se ne mogu sami izliječiti, da je nešto trajno – takva percepcija sama može zaustaviti proces izlječenja. Jedan čovjek imao je crnu mrlju na plućima, kada je za nju doznao umro je u par dana. Naknadno se saznalo da je imao 20-ak godina. Što znači da kada je um za to doznao preuzeo je kontrolu nad njegovim životom.
Postoji i nešto što se zove SPONTANA REMISIJA. To se odnosi na ljude s neizlječivim bolestima kada ih svi otpišu. Onda se odjednom nešto dogodi, ustanu iz kreveta i više nisu bolesni. Što je to što povezuje sve spontane remisije: zdravlje se vrati jer pacijenti otpuste sva vjerovanja koja su dovela do bolesti. Jednostavno kažu nemam više vremena i idem uživati u životu. U toj radosti života i otpuštanju starih vjerovanja mijenjaju svoju percepciju i najljepši dio cijele priče je da što prije promijenite svoju percepciju prije reprogramirate svoje ćelije. Ćelije su programirajuće i promjenjive.

SNAGA UMA
Neurolingvistički program: Ljudima koji su dugo depresivni i uzimaju Prozac, kažemo da prestanu sa uzimanjem lijeka i mjerimo im kemikalije u mozgu i zamolimo tu osobu da se više ne identificira sa zbivanjima u svom životu koja im uzrokuju depresiju već da iskorače iz svog tijela i postanu posmatrači, te umjesto da kažu evo još jedne stvari koja mi uzrokuje depresiju, stavite svoju pozornost na nešto drugo: evo opet mog mozga – opet radi nešto za što je treniran i stavljaju pozornost na trenutke iz života u kojima su osjećali sreću. Tada mozak ispušta druge kemikalije i ima isti učinak kao i tablete koje su uzimali. Jedna od najvećih činjenica koju su pokazala testiranja u laboratoriju jeste da Prozak – najprodavaniji lijek na planeti nije učinkovitiji od šećerne tablete, a opet na njemu se zarađuju bilijuni dolara iz razloga jer ljudi vjeruju u Prozac. To se zove placebo efekt. A s druge strane učinci Prozaca su katastrofalni.
Vaš mozak je vaša najbolja ljekarna, on može popraviti sve u vašem tijelu. I to je zapravo sve što moramo znati ali se ponovno moramo obrazovati kako bismo to dokučili.
UTJECAJ OKOLINE NA ĆELIJU
Naše matične ćelije ne kontroliraju geni već okolina. Vidimo se kao jedinstvene, odvojene entitete što je kriva percepcija. Vi niste odvojeni entitet, vi ste zajednica jer živuće stvari zvane ćelije kojih u vama živi oko 50 trilijuna čine zajednicu. To je bitno jer kad sam proučavao ćelije – kada bih stavio posudu s ćelijama u lošu okolinu one bi se razboljele, prestale bi rasi i počele umirati; a onda bih ja uzeo istu tu posudu i premjestio je u dobru okolinu i ćelije bi se automatski oporavile, počele rasti i reproducirati se. Zašto je to bitno? Zamislite se tko ste vi. Vi ste posude prekrivene kožom. Imate 50 trilijuna ćelija pod svojom kožom. Stavite svoju posudu u negativnu okolinu i uvjeravam vas da znam što će se dogoditi, prouzrokovat ćete bolest ćelija. One nisu organski bolesne samo se uklapaju u okolinu. Uzmite svoju kožom pokrivenu posudu i maknite je u bolje okruženje i ćelije će se automatski oporaviti. Važnost toga jeste u tome što vi niste žrtva, vi ste guru, vi kontrolirate situaciju, a to ne učimo u školama, jedino što učimo to je vi ste žrtve koje se ne liječe same već to za vas čini netko drugi.
SVIJEST vs PODSVIJEST
Ako promijenimo mišljenje mijenjamo i svoje zdravstveno stanje, no kako narediti svom umu da promijeni mišljenje?
Jednostavno je uz malo misterije, tako da ćemo prvo razjasniti misteriju. Postoje dva dijela uma, svjesni i podsvjesni i ti različiti dijelovi nisu ista stvar.
Svjesni dio kao vaš izvor, vaša duhovna povezanost, vaš misleću um; ali ono što je bitno: vaš svjesni um ima vaše želje, žudnje, nadahnuća, odgovore što želite od života.
Podsvijest je stroj. On je uređaj za snimanje puštanje playbacka. Ako nešto ponavljate dovoljno dugo, to se usnima u vaš podsvjesni um i on to ponavlja do kraja vaše života ukoliko ne resetirate program. U nama postoji mišljenje da upravljamo svojim životima putem svojeg svjesnog uma. Ovo je moj život, ovo su moje želje, ovo su stvari koje želim; tako da stvaramo percepciju da naš svjesni um vodi šou. Sada je neuroznanost prepoznala da su ova mišljenja potpuno netočna. Svjesni um upravlja sa samo 5 % dana najviše, a općenito 1% vremena što znači da vašim životom upravlja vaša podsvijest. Diskonekcija dolazi iz toga što su prvotni programi u vašoj podsvijesti usađeni od strane drugih ljudi.
DOWNLOAD PROGRAMA
Sada sa sigurnošću znamo da smo downloadali programe još dok smo bili u fazi fetusa, već smo zaprimili programe od svojih roditelja; i kada se rodite već je određena polovina vaše osobnosti na dan rođenja. Stvari o kojima nemamo nikakve svijesti jer je to tako rano u našim životima. Stvari koje programiraju naš život na svakodnevnoj bazi što znači da postoji tendencija ka nemoći za nas i to je program podsvjesnog uma. Znate kad npr. roditelji kažu djeci što si misliš tko si ti, ne zaslužuješ ovo, nisi dovoljno pametan, ti si boležljivo dijete – i evo jednostavne poante; ako imate manje od 6.god. i čujete ovakve objave, one odlaze ravno u podsvjesni um i tu se programiraju. Ako se pitate, zašto je moj život ovako težak, odgovor je sljedeći: Zato jer samo 5 % vašeg života dolazi iz onoga što vi želite, a 95% je programirano u podsvjesnom umu; programirano od strane drugih ljudi i gotovo sve to limitira vaše sposobnosti. Znači 95 % dana ne slijedite ono što vi želite, već slijedite programe drugih ljudi.
DYEROVA MUDROST
Ne govorim ovdje o trajnim bolestima, govorim o tome kako mogu učiniti da se osjećam bolje u narednih 30.min. kad sjednem pisati do krajnjeg roka itd. i stvari kao meditacija, tišina, čak i više od toga; u kakvom energetskom polju osjećate da se nalazite….ovo dakle nije samo dobra stvar za pročitati, ovo je nešto u što se možete unijeti, ma tko da ste i ma kakva je vaša životna situacija. Morate donijeti odluku. Ja osobno ne stremim  ka fizičkim stvarima, ne želim da itko gleda u mene i govori mi, ovaj test pokazuje da nešto treba ići gore, ovo dolje, imaš još 70% izgleda da živiš iduće tri godine; ne želim slušati išta takvo. Shvatio sam da što manje znam o tome što nije uredu i to više imam vjere da mogu učiniti nešto s tim. Zar to ne mijenja percepciju, utječe na podsvjesni svijet i čini da stavite pozornost na nešto što želite umjesto onog što ne želite.
Albert Einstein jednom je izjavio, najvažnija odluka koju ćete ikada donijeti bit će jednom zauvijek : želite li živjeti u univerzumu koji vas podupire i koji je prijateljski ili univerzumu koji je neprijateljski i ne podupire vas. 
(evolucija.net)

REFLEKSOLOGIJA Zdravlje na dlanu

Masaža se generalno smatra delom klasične i alternativne medicine . Više opsežnih istraživanja je potvrdilo da masaža može blagotvorno delovati u sledećim situacijama:

1. Opu[tanje celog tela
2. Ublažavanje hroničnog bola (odredjene tačke na dlanu )
3. Poboljšavanje cirkulacije
4. Eliminacija otrova iz organizma
5. Poboljšanje sna
6. Smanjenje krvnog pritiska
7. Smanjuje stres i nervnu napetost
8. Poboljšava imunitet
9. Ubrzava oporavak posle bolesti
10. Poboljšava koncentraciju

http://uspesnazena.com/category/alternativna-medicina/

OVO JE IZIZETNO VAŽAN I TOČAN TEKST... NEMOGU NAGLASITI VAŽNOST RAZUMIJEVANJA OVOG TEKSTA. ovaj tekst vam govori iskreno o tome tko ste, vi, i što sve možete i koliko odgovornosti nosi vaša moć. vi ste moć i ona je u vama a ne u dr. autoritetima i bilo kome i bilo čemu drugom.. 

Arkturijanci, 02. ožujka 2014.

Pozdrav svima. Promatramo kako se Svjetlost svakoga dana pojačava na Zemlji, noseći sa sobom novu, širom svijeta rasprostranjenu svjesnost o raznim stvarima i problemima, otkrivajući ono što većina ljudi dosada nije mogla ili nije željela vidjeti.

Sudeći prema vanjskim pojavama, moglo bi se zaključiti kako se svijet pogoršava, no, ono čemu svjedočite, obasjavanje je tamnih mjesta, i iznošenje na svjetlo dana svega onoga što treba biti razriješeno na nove i više načine.

Mnoge svjetske vlade počinju shvaćati kako stari, sebični načini obavljanja poslova, više ne funkcioniraju. Mnogi „vođe“ koji pružaju otpor bilo kakvim promjenama, na kraju će zapravo, na ovaj ili onaj način, biti uklonjeni. Svi oni koji se i dalje grčevito drže energija koje su završene, od svjetskih vođa do takozvanih „običnih ljudi“, počet će doživljavati odre đene poteškoće, jer nove energije ne podržavaju i ne mogu podržavati ništa što se na životu održava samo na temelju uvjerenja ili koncepata. Preispitajte sebe dragi naši, i iskreno proučite, kojeg se koncepta ili uvjerenja još uvijek možda grčevito  držite.

Želimo govoriti o suosjećanju, što je termin koji se često miješa sa sažalijevanjem  ili pak iscrpljivanjem vlastite energije. Suosjećanje je aspekt ljubavi. Ono je sposobnost viđenja i razumijevanja  boli i patnji druge osobe, bez istovremenog ulaska u energetsko polje boli i patnje druge osobe. Suosjećanje,  pogotovo među članovima obitelji ili prijateljima,  često se manifestira kao nuđenje pomoći bilo koje vrste onda kada nam intuicija govori da tako učinimo. U suosjećanju, OSOBA KOJA SUOSJEĆA, NIKADA NE ULAZI U ENERGETSKO POLJE DRUGE OSOBE koja osjeća bol i patnju, što zapravo predstavlja sažalijevanje.

Kako se pojedinac spiritualno razvija, njegovo energetsko polje počinje emitirati sve više svjetlosti, i drugi bivaju privučeni njegovoj energiji. Svaka  pojedina duša  teži tome da doživi potpunost i cjelovitost svoje prave prirode, međutim, ovu unutrašnju čežnju može samo protumačiti unutar granica svog dostignutog stupnja svijesti. Tako postoje duhovno nezrele duše, koje uvijek,  ono što već imaju unutra,  traže u vanjskom svijetu izvan sebe. Oni traže osjećaj potpunosti kroz oblačenje „prave“ odjeće, kroz potrebu da budu lijepi ili snažni, ili kroz posjedovanje materijalnih bogatstava i novca. Mnogi također miješaju tu ljubav koju traže sa seksualnim činom,  dozvoljavajući sebi da ih drugi ljudi iskoriste. Obzirom da je društvo u cjelini još uvijek utemeljeno na dualnosti i odvojenosti, ono nastavlja promovirati stotine različitih „rješenja za sreću“,  od čega niti jedno neće zadovoljiti težnje Duše za svjesnim, ponovnim povezivanjem sa Izvorom.

Nezrelost neke duše, nema nikakve veze sa njezinim kronološkim godinama. Postoje mnoge vrlo razvijene duše koje upravo sada žive u mladim tijelima, kao i mnogi koji su na zemlji prisutni dugo vremena, ali su ostali duhovno nezreli. Duhovno nezreli pojedinci, često odbijaju sve one koji u sebi  nose veliku Svjetlost, jer je takva energija prijetnja njihovom sustavu vjerovanja kojeg se čvrsto drže, a koji je pogrešan.  Na svjesnoj razini, takvi pojedinci najčešće niti ne shvaćaju zašto ne vole određene osobe. U tome je korijen mnogobrojnih oblika  straha na ovome svijetu, jer se mnogi nastavljaju opirati bilo čemu što može „uzdrmati“ njihov ugodni „brod od papira“.

U ranoj fazi potrage duše za ispunjenjem i cjelovitošću, postoji period u kojem duša poseže za prijateljima, strancima, guruima i slično, odnosno, svakim onim za koga se čini da posjeduje ispravne odgovore.  Takve duše još uvijek ne shvaćaju da ono za čime toliko očajnički tragaju, leži u njima samima. One zapravo osjećaju višu vibraciju tuđeg energetskog polja i gravitiraju prema njemu. Takva gravitacija najčešće počinje vrlo jednostavno, pitanjima poput: “Kako si uspio/uspjela izvući se iz toga, preživjeti to? Zašto si uvijek tako smiren/smirena? Što ti misliš o ovome ili onome?“  Osoba kojoj su duše privučene, može biti kolega sa posla, prijatelj ili član porodice.  Većina vas, budući da ste bića lj ubavi, i više ste nego sretni kad možete pomoći nekoj osobi, no upravo u pružanju pomoći, trebate biti vrlo svjesni i oprezni dragi naši. Ne smijete dozvoliti da vi sami  upadnete u energetsko polje onih kojima pomažete, jer bi to onda predstavljalo sažalijevanje.

Uobičajeno se prihvaća kako je identifikacija sa  tuđom boli, zapravo akcija puna ljubavi: „Oh, ti jadno stvorenje. Ja  razumijem / osjećam tvoju bol. Kako ti je on/ona to mogao učiniti“ i slično.  Kada djelujete na takav način, vi postajete dijelom njihova energetskog polja i dozvoljavate, učinivši sami sebe dostupnima, da vi sami postanete energetski „iscijeđeni“. Koliko ste puta doživjeli osjećaj potpune iscrpljenosti i „ispražnjenosti“ nakon što ste neko vrijeme boravili s određenom osobom? Međutim, takvo se „pražnjenje“ može dogoditi samo onda  kada otvorite sebe onima koji traže više energije. Takvi dragi naši, nisu svjesni onoga što rade, ali u svojoj nesreći i čežnji da postanu cjeloviti, crpe tuÄ ‘u energiju. Iako ne volimo ovaj termin, odatle potječe termin „energetskih vampira“.

Sa ciljem da pružite pomoć i pomognete onima koji traže pomoć, vaš se rad mora odvijati u energiji suosjećanja. Praktično rečeno, to znači da možete s puno ljubavi slušati ili promatrati probleme koji se iznose, čak nudeći pri tom neke sugestije, ali nikad potpuno ne ulazite u energiju onoga što je iznešeno. Vi prepoznajete da su pojave koje upućuju na problem iluzorne i bez ikakva zakona koji bi ih podržavao, te da su utemeljene u trodimenzionalnoj svijesti. Ovo dublje razumijevanje NIKAD vas ne bi trebalo spriječiti da poduzmete bilo koje ovozemaljske korake koji su možda nužni, da poduzmete nešto što je potrebno poduzeti ili ono što vam intuicija govori da poduzmete. Ipak, dok drugome pomažete, ne dopustite sebi da postanete energetski iscrpljeni – ost anite centrirani, uvijek se prisjećajući da svaka osoba ima Više Sebstvo, svoje Vodiče kao i ugovor/plan koji je sama odabrala prije nego je ušla u ovo ovozemaljsko iskustvo.

Kao što smo i ranije rekli, ljubav nikada ne znači biti nečiji otirač, niti znači da ste zauvijek vezani uz one sa kojima možda ne rezonirate, samo zato što su članovi porodice ili prijatelji iz djetinjstva. U redu je da se odmaknete i krenete dalje  kada netko poželi da vi obavite njegov posao umjesto njega. Ljubav i akcija iz suosjećanja podrazumijeva i prisjećanje na  istinu o svakoj pojedinoj osobi u vašoj svijesti, bez obzira radi li se o osobi koja je bila privučena vama ili ste o osobi čitali ili slušali. Dajući drugima potporu, koju drugi možda trebaju, uvijek  im dopustite slobodu da uče iz svojih vlastitih pogrešaka.  Postoje trenuci kada se pomoć može sastojati u tome da  jednostavno pustite nekoga na miru. Vjerovanje da netko ima pravo ili dužnost „spasiti“ drugu osobu, vjerovanje je ega. Svi su duhovna bića koja imaju ljudsko iskustvo sa ciljem da uče, rastu i razvijaju se.

Svijetlo razvijenog energetskog polja, ne samo da privlači članove obitelji, prijatelje i poslovne suradnike, već također  može privlačiti i neke sa „druge strane“, koji još nisu ušli u svjetlost svog vlastitog putovanja. Postoje i oni koji čak ni ne shvaćaju i nisu svjesni da su prešli na drugu stranu, primjerice predozirani pojedinci, unesrećeni nakon neke nesreće, oni koji su pali komu i slično, i takvi su zbunjeni. Njih dragi naši privlači Svjetlost razvijenog energetskog polja. Ako ih doživite  (često u napola budnom a napola usnulom stanju), nemojte biti uplašeni, već im recite dragi naši da trebaju krenuti prema Svjetlu, ući u Svjetlo i da će tamo pronaći pomoć i vodstvo. Možete pozvati Svjetlosna bića, Anđele ili rodbinu osobe, da do đu i odvedu osobu tamo gdje ona treba biti.  Ponekad, neki od njih neće htjeti otići, ali onda možete jednostavno reći: „Idi!“

Suosjećanje je ljubav na djelu, dok je sažalijevanje trodimenzionalni koncept suosjećanja.

To je svjetlosni posao. To je način na koji sadite sjeme istine i pomažete drugima da se razviju. Samo vas još jednom podsjećamo: dok vaše vlastito energetsko polje privlači druge ljude koji traže ono što vi imate, budite svjesni napasti da uđete u njihovo stanje svijesti, i pokušajte to izbjeći,  jer nikada ne možete podići drugu osobu ako ste na istoj razini na kojoj je i problem druge osobe. U ljudskome smislu možete, ali ne i u duhovnom.

To je suosjećanje, to je ljubav, to je posao.

Mi smo Arkturijanci, 02. ožujka 2014.