Rak dojke - najčešći rak kod žene
Žene svoj osjećaj vezanosti za dijete i partnera locira prevashodno u grudima. Ovo je razlog da oboljenja dojke predstavljaju i najčešće bolesti žene.
- Rak mliječne žlijezde, medicinski adenokarcinom dojke (solidan kompaktan čvor, koji se pipa)
- Rak izvodnih kanalića dojke, medicinski nazvan intraduktalni karcinom, u osnovi je u pitanju intraduktalni ulkus u ca-fazi koji se ne pipa, a pacijent eventualno osjeća lagano bockanje na pogođenom dijelu dojke
Naravno na vanjskoj koži dojke postoje karcinom kože, koji u ovom obliku postoje i na drugim djelovima tijela, kao i neurodermitis pločastog epitela kože.
U osnovi su konflikti za karcinome dojke uvijek svađa ili briga, dok je za duktalni ulkus uvijek odgovoran konflikt, odvajanja, rastanka.
Znamo da postoje ljevaci i dešnjaci i svako može kod sebe da isproba test pljeskanja (ako desna ruka leži kao gornja, ona je vodeća a individuum je dešnjak i obratno). Ovaj test je veoma važan da bi se ustanovilo na kojoj hemisferi mozga neko funkcioniše, jer ima mnogo ljevaka koji su istrenirani sa desnom rukom i sami sebe smatraju dešnjacima. Pojednostavljeno rečeno lijeva hemisfera malog i velikog mozga zadužene su prevashodno za desnu stranu tijela i obrnuto.
Kod dešnjakinje može se kratko reći :
Lijeva dojka je zadužena za majku, dijete i gnijezdo (stan, kuća) žene, dok je desna dojka odgovorna za partnera (muž, prijatelj, ali i svi drugi ljudi kao otac,sestra, svekrva, šef, komšija itd. Osim male djece i ljudi ili životinja za koje se gaje osjećanja slična majčinskom).
Lijeva dojka je zadužena za majku, dijete i gnijezdo (stan, kuća) žene, dok je desna dojka odgovorna za partnera (muž, prijatelj, ali i svi drugi ljudi kao otac,sestra, svekrva, šef, komšija itd. Osim male djece i ljudi ili životinja za koje se gaje osjećanja slična majčinskom).
Ako dešnjakinja ima u lijevoj dojci rak mliječne žlijezde, onda ona ima konflikt brige za svoje dijete, majku ili „gnijezdo“ ili svađu sa djetetom, majkom ili zbog „gnijezda“. S druge strane ako je u pitanju ulkus mliječnih kanalića, onda žena ima konflikt rastanka od djeteta, od svoje majke ili od svog „gnijezda“.
Kod ljevakinje je sve upravo obrnuto:
Desna dojka je za dijete, majku i „gnijezdo“, lijeva dojka je za patnera. Dakle ako ljevakinja ima rak desne dojke, onda je u pitanju konflikt brige za dijete, njenu majku ili „gnijezdo“. Ako ima duktalni ulkus desne dojke radi se o konfliktu odvajanja od djeteta, njene majke ili „gnijezda“.
Desna dojka je za dijete, majku i „gnijezdo“, lijeva dojka je za patnera. Dakle ako ljevakinja ima rak desne dojke, onda je u pitanju konflikt brige za dijete, njenu majku ili „gnijezdo“. Ako ima duktalni ulkus desne dojke radi se o konfliktu odvajanja od djeteta, njene majke ili „gnijezda“.
Isto kako su konflikti kod obe ove vrste raka različiti, isto tako su različita mjesta u mozgu gdje su smješteni releji.
Relej za rak mliječnih žlijezda nalaze se u lateralnim vanjskim područjima malog mozga i pripadaju mezodermu (srednjem klicinom listu).
Relej za duktalne karcinome dojki leže u senzoričnom centru kore velikog mozga, kako je na početku rečeno na suprotnim stranama mozga u odnosu na organ.
Rak mliječne žlijezde pripada karcinomima koji su pod upravom starog mozga. I koji prema 3. biološkom prirodnom zakonu i ontogenetskom sistemu u ca-fazi daju množenje i rast ćelija.
Nasuprot ovom su duktalne ulceracije pod upravom velikog mozga i ove vrste tkiva u ca-fazi prave defekte supstance tkiva (ulceracije).
U fazi ozdravljenja sve se ponaša obrnuto.
Kompaktni tumori izrasli u ca-fazi množenjem ćelija bivaju kazeozirani i razgrađeni putem mikroba (ako su ovi prisutni) kao što su gljive i mikobakterije (npr. TBC). Ovo je hirurgija prirode. Za to vrijeme defekti tkiva pod kontrolom kore velikog mozga u fazi izlječenja bivaju nanovo izgrađeni razmnožavanjem. Kao pomoćni mikrobi su u ovoj fazi od koristi isključivo virusi.
U školskoj medicini nisu bile poznate uzročno-posljedične veze, takođe nisu pravljene razlike između faze aktivnog konflikta i faze ozdravljenja tako da su sve što je dovodilo do razmnožavanja i rasta ćelija proglašavali zloćudnim, dok su ulcera koja u fazi ozdravljenja daju rast ćelija proglašavli za dobroćudne.
Primjer:
Jednoj majci je ispalo dojenče iz ruku, udarilo glavom o pod i jedno vrijeme bilo bez svijesti. Majka dešnjakinja je zadobila biološki majka/dijete konflikt lijeve dojke sa DHS-om. Od momenta ovog DHS-a je u lijevoj dojči rastao adenokarcinom mliječne žlijezde, što znači da je došlo do fokalnog razmnožavanja i rasta tkiva mliječne žlijezde.
Jednoj majci je ispalo dojenče iz ruku, udarilo glavom o pod i jedno vrijeme bilo bez svijesti. Majka dešnjakinja je zadobila biološki majka/dijete konflikt lijeve dojke sa DHS-om. Od momenta ovog DHS-a je u lijevoj dojči rastao adenokarcinom mliječne žlijezde, što znači da je došlo do fokalnog razmnožavanja i rasta tkiva mliječne žlijezde.
Ovo šta organizam majke radi ni u kom slučaju nije nešto besmisleno. Smisao ove dodatne izgradnje tkiva mliječne žlijezde je jasan i sastoji se u pružanju pomoći povrijeđenom dojenčetu, koje ovim udesom doživljava smetnje razvoja i od sada dobiva veću količinu mlijeka. Tako organizam majke pokušava da rastom zlijezde i povećanom produkcijom mlijeka izbalansira nastalu štetu.
Dakle sve dok konflikt traje raste tzv. tumor mliječne žlijezde, odnosno povećanje produkćije mlijeka se održava. Tek kad je dojenče već skoro oporavljeno nastupa rješenje konflikta, odnosno zaustavlja se rast mliječne žlijezde.
Znači efekat svega je da majka u naizgled bolesnoj dojci ima mnogo više mlijeka nego ranije i to uprkos činjenici da je sipatikotoniji, odnosno ca-fazi.
Ovdje vidimo da ono što smo označavali bolešću predstavlja upravo suprotno od bolesti jer je u pitanju jedan sasvim osmišljen proces u igrama prirode npr. između majke i djeteta ili žene i partnera.
Jedna druga žena je imala konflikt sa mužem i razvila rak dojke prije prva tri mjeseca trudnoće. Nakon trudnoće se ovaj konflikt ponovo razbuktao i ona je na desnoj dojci (za partnera) imala milijeka još dugo nakon što je ono usahlo na lijevoj dojci. Na kraju perioda dojenja je rak dojke razgrađen posredstvom bacila tuberkuloze uz obavezno noćno znojenje.
Ovaj proces može, a ne mora biti praćen bolovima. To je tzv. malomoždani bol kojeg takođe nalazimo kod procesa na koži (kutis), naročito jak kod Herpes zostera. Žene onda navode jak bol poput uboda nožem na mjestu čvora, tzv. bol ožiljavanja.
Na CT-snimku dojke na kraju na mjestu gdje je biop čvor vidimo jednu kavernu. Ovo je biološki način toka, koji je i dan danas pravilo kod urođeničkih plemena.
Kod žena u tzv. civilizovanim zemljama se ovi procesi odigravaju većinom van perioda dojenja. Dakle ako jedna žena iz civilizovane zemlje konflikt majka/dijete u periodu kad više ne doji, onda raste ovakav tumor mliječne žlijezde i imitira svrhu „htjeti pružiti više mlijeka dojenčetu“, koje u međuvremenu egzistira kao odraslo dijete. Ovo je našu modernu medicinu dovelo do toga da ovaj tumor vidi kao nešto besmisleno, kao izrođavanje prirode, jer su ljudi jednostavno izgubili razumijevanje za prvobitni smisao prirode.
Međutim i u našoj civilizaciji iako žene manje doje ovi procesi se ipak odvijaju na isti način i u fazi ozdravljenja nakon što je konflikt riješen će TBC-bakterije da razgrade tumor (ako su prisutne). Ako bakterije nisu prisutne čvor ostaje da egzistira i biva inkapsuliran.
Ako izuzmemo vrlo rijetke slučajeve izuzetno dugog trajanja konflikta, koji vrlo rijetko mogu da dovedu do smrti, moramo reći da su uzroci smrti uglavnom jatrogeni (ljekarskom greškom). Radi se o dodatnim konfliktima panike koji nastaju kao posljedica saopštavanja diagnoze udružene sa ljekarskim nerazumijevanjem cijele stvari. Ovakvo nastali konflikti (panični strah od raka, paničan smrtni strah, povrjeda osjećaja za sopstvenu vrijednost...) su onda uzrok novim karcinomima koje školska medicina onda naziva „metastazama“. Ovo je danas nažalost pravilo i od ovog se veoma lako umire. Sve ovo više nema ustvari nikakve veze sa prvobitnom bolešću, rakom dojke.
Za razliku od raka mliječne žlijezde, kod ulceracije mliječnih kanalića u ca-fazi postoji ulceracija, dok u fazi ozdravljenja dolazi do rasta ćelija i reparature defekta.
Uvijek je u pitanju konflikt odvajanja, rastanka između majke i djeteta, žene i partnera. Pri tom moramo sebi zamisliti da su te osobe prije rastanka bile kao zaljepljene i da prilikom rastanka jedan komadić kože biva istrgnut, kao što to na ostalom dijelu kože vidimo u slučaju bolesti Neurodermitis. Ove ulceracije čine jedan simptom. Drugi simptom je senzorična paraliza izvodnih kanalića mliječne žlijezde.
Ako se ova senzorična paraliza pruža prema vani do izlaza na vanjsku kožu, pacijentkinja na bradavici dojke nema više nikakvog osjećaja. Ovo je nešto što se rijetko uočava i kad je konflikt dugo trajao, dok se kod karcinoma dojke čvorovi mogu pipati već poslije nekoliko sedmica.
Izuzetak kod karcinoma mliječnih vodova čini tzv. scirusni čvor, koji nastaje kad konflikt praktično beskonačno potraje. On bi se mogao takođe zvati karcinom retrahovanog ožiljka. Ovakav scirusni karcinom na mamografijama imponuje kao zgusnuće, a tipične su i mali kalcifikati.
Ukoliko dođe do rješenja „konflikta odvajanja“ dolazi do komplikacije, koja biološki uopšte nije bila predviđena, jer bi u fazi ozdravljenja normalno dojenče trebalo da sisa. U današnje vrijeme se najčešće ne luči mlijeko, ali sekrecija ulceracije se još uvijek luči. Vrlo često ovaj seket ne može da otiče i pravi zastoj u dojci, koja postaje vruća i izrazito crvena i ekstremno otiče u najkraćem roku. Dakle dojka se uvećava tek s početkom faze ozdravljenja, dok je kod karcinoma dojke obratno.
Pojava sekreta na bradavici je povoljan znak da pogođeni mliječni vodovi nisu kompletno zatvoreni otokom i da se dojka prazni. Nelagodno je to što se senzibilitet vraća nazad i to prekomjerno, tako da govorimo o preosjetljivosti (hiperestezia). Ako je konflikt predugo trajao pacijentkinja između ostalog primjećuje unutrašnju retrakciju dojke.
Operacija dolazi u obzir ako spontano izlječenje treba dugo da potraje ili ako je došlo do posljedičnih konflikata. Npr. ako se pacijentkinja zbog čvorova osjeća unakaženo i ako je putem DHS-a došlo do nastanka melanoma, zatim u slučaju da iz nekog razloga dođe do otvaranja pločastog epitela kože koji leži preko tog, onda imamo otvorenu, fetidnu dojku neprijatnog mirisa, koja može praviti dalje probleme u smislu prihvatanja. Što se i dešava ako dojka bude otvorena ubodom (punkcija) ili rezom.
Nema komentara:
Objavi komentar