Kada govorimo o zdravlju, ljudi najčešće taj pojam shvaćaju kao utopistički termin za određeno fizičko stanje, što je donekle i opravdano jer ono najčešće nađe načina kako da izmakne čovjeku.
Takvo viđenje poduprto je i činjenicom da skoro niti jedan čovjek na zemlji (čast iznimkama) nije zadržao potpuno zdravlje tijekom svog života. S druge strane, zdravlje možemo gledati kao cjelokupno čovječje stanje, koje se odnosi na tijelo, ali i na dušu sa svijesti koja ga nastanjuje.
Od kakve koristi bi bilo savršeno fizičko zdravlje čovjeku koji ne može naći ispunjenje i zadovoljstvo? Kakve koristi ima zdravo ljudsko tijelo, ukoliko ga duša, koja ga nastanjuje, ne iskoristi za vlastitu evoluciju? Ukoliko duša nije sretna, osoba ne može ostati zdrava jer će nezadovoljstvo iznutra stvoriti neku vrstu bolesti.
Rat duše i tijela
Duša ima neograničene kapacitete i mogućnosti, no ukoliko sami svoju dušu trenutnom svjesnošću ograničimo na grubo tjelesno postojanje, ona će reagirati svojim prirođenim obrambenim sustavom. Ako ljudsko tijelo napadne strano tijelo koje bi ga oštetilo ili uništilo, njegov urođeni imunološki sustav radi sve kako bi onemogućio to strano tijelo u djelovanju.
Slično tome, izvorna priroda same duše prepoznaje djelovanje vlastite ograničene svijesti kao neprijateljsku silu, jer takva svijest ograničava dušu u ispoljavanju svoje prvotne prirode. Tako svaki stres, svaka potisnuta emocija, strah, osjećaj neshvaćenosti i odbačenosti te generalno svaka površnost u odnosu na samog sebe izaziva ''imunološku reakciju'' vlastite duše koja aktivira destruktivne tokove životne energije unutar našeg tijela.
Ti destruktivni tokovi energije namijenjeni su upozoravanju same izvanjske svijesti, kojom se duša koristi, kako bi joj se saopćilo da ne ide u pravome smjeru, tj. u smjeru duhovne evolucije. Teške bolesti i poremećaji nisu prva imunološka reakcija duše.
Naša duša prvo reagira remeteći energetske tokove unutar tijela, preusmjeravajući životnu energiju na obrnuto ili destruktivno kruženje. To u čovjeku izaziva tjeskobu, mrzovolju, živčanost i strah što je posljedica gomilanja toksina. Ti toksini nisu izvanjske prirode, već se stvaraju u tijelu uslijed nepravilnog kruženja životne energije.
Nužna je promjena svjesnosti
Ukoliko ne dođe do promjene svjesnosti, izvorna priroda naše vlastite duše spontano pojačava protok životne energije kroz poremećene energetske tokove što uzrokuje veće probleme. Toksini koji se gomilaju zbog destruktivnog djelovanja svijesti osobe sada počinju izazivati prve vidljive simptome bolesti. Ako čovjek i dalje ne shvati upozorenje koje mu šalje vlastita duša, tada na scenu nastupaju teške bolesti. Ukoliko osoba poduzme korake izlječenja fizičkog tijela, bez da je promijenila svoju svijest, bolest će se opet vraćati u drugim oblicima i vidovima sve do raspadanja fizičkog tijela.
Ovdje moram napraviti malu digresiju i objasniti da je određena bolest koju su imenovali liječnici samo jedna od manifestacija bolesti duše, tj. iskvarene svjesnosti koja ne komunicira sa božanskom svijesti. Ukoliko se ona tretira izvanjskim metodama bez promijene svijesti, bolest će se pritajiti i zatim manifestirati na drugom mjestu, u drugom obliku. Sada će joj liječnici pridjenuti novo ime. Tako postoje cijeli leksikoni sa nebrojenim nazivima raznih bolesti, dok je to zapravo različita manifestacija jedne te iste bolesti koja muči ljudski rod.
U tom smislu duša i tjelesna svjesnost ratuju, a od tuda i izreka da je čovjek sam sebi najveći neprijatelj ili najveći prijatelj. Zbog ovih činjenica može se reći da prosječni ljudski život protječe uz izmjenu stanja manifestirane bolesti i pritajene bolesti, to jest, da čovjek živu u bolesnom stanju.
Da li je postojano zdravlje uopće moguće?
Kada tako gledamo, vidimo da zdravlje ne leži samo na dobro balansiranoj prehrani, fizičkim vježbama, meditaciji i kontroli stresa te redovnom posjetu liječniku, već svoju osnovu vuče iz same čovjekove svijesti.
To podupire i činjenica da neki ljudi koji se jako brinu za svoje tjelesno zdravlje umiru prije nego li neki ljudi koji se uopće ne brinu za njega. Da zdravlje potiče iz svijesti, također dokazuju i brojni primjeri ''čudesnih'' izlječenja u bolnicama kod osoba koje su liječnici već otpisali, a s druge strane, smrt onih koje su doktori ocijenili kao osobe izvan životne opasnosti.
Ovdje se skriva i činjenica da unutar samog tijela postoje čudesni mehanizmi samoiscjeljenja koji se mogu aktivirati ukoliko prestane rat duše i svijesti. Međutim, na kraju krajeva, ono što je zajedničko svim ljudima, ma koliko se dobro brinuli za svoje zdravlje, svakako je smrt tijela.
Ukoliko prihvatimo tu činjenicu i odbacimo strahove vezane uz umiranje tijela, već smo na dobrome putu da unaprijedimo svoje zdravlje. Dakle, kada do naše svijesti dopru impulsi iz naše duše koja nam govori da možemo biti beskonačni, svemogući, vječni, blaženi i puni znanja, zastanimo na trenutak prije nego li odbacimo takve misli kao fikciju.
Ono što mi jesmo determinira naša svijest. Tako možemo biti tjelesna ili duhovna bića. Naše mogućnosti, pa samim time i naša dostignuća, isključivo ovise o našoj svijesti i njenoj usmjerenosti. Stoga i postojano zdravlje također ovisi o kakvoći naše svijesti, a ne samo o izvanjskoj brizi za naše tijelo, iako je i ona neophodna.
Zdrava svjesnost donosi opće zdravlje
Kada je naša svijest orijentirana na pojavni svijet, ona je strahovito ograničena zbog same ograničenosti tog svijeta. Smisao čovječjeg života ne može biti puko preživljavanje ili pokušavanje uživanja u materijalnoj egzistenciji.
Naša duša nije zadovoljna sa pokušavanjem uživanja, ona želi uistinu uživati u svome prirodnom okružju. Naša duša je nesretna u okovima materije. Njena stalna tendencija za duhovnom realnosti je uzrok nastanka raznih religija i vjerovanja. Na žalost, religije i vjerovanja najčešće zatomljuju čovjekovu dušu s novim ograničenjima i tabuima.
Međutim, izvorna ideja koja je potakla na kreiranje religija misao je kojom se treba voditi; Stasanje iz čovjeka od krvi i kostiju u božansko biće od duha i blaženstva. Upravo zato jer je tendencija duše vječno uživanje u beskrajnim obiljima duhovne prirode, ljudi, najčešće kao djeca, imaju vrlo žive maštarije i sanjarije o savršenim, bajkovitim svjetovima u kojima nalaze toplinu, ljubav i dobrotu, a zlo i opasnost lako pobjeđuju.
Kada se čovječja svjesnost sve više ograničava tokom odrastanja i hvatanja u koštac sa problemima pojavnog svijeta, ona objavljuje svojoj duši neprijateljstvo zbog neprihvaćanja njenih izvornih tendencija, a duša, na to, uzvraća neprijateljstvom. Međutim, to nije neprijateljstvo prema životu, već neprijateljstvo prema neznanju i ograničenosti.
Povratak izvoru - svojoj duši
Kako bi čovjek došao što bliže savršenom zdravlju, koje unatoč većini koja ga ne dostiže ipak postoji, mora većinu svoje svijesti usmjeriti na osluškivanje čežnji svoje duše i na impulse koji nam dolaze iz duhovne stvarnosti – od Boga.
Religija i vjera, u ovome slučaju, nisu dovoljne. Ovdje se ne govori o vjerovanjima ili religijskim aktivnostima, ovdje se govori o uspostavljanju kontakta sa izvorom vlastite duše – sa Bogom. Samo kroz svoju vlastitu dušu i kroz prihvaćanje njene prvotne prirode možemo doći do odgovora koji ne ostavljaju niti jedno pitanje neodgovorenim.
Samo kroz svoju dušu možemo čuti živoga Boga koji nam govori u miru naših srca, jer duša je portal za duhovni svijet. Vrata na koja trebamo zakucati i postaviti sva pitanja na koja želimo dobiti odgovor. Tako svjesnost, koja prihvaća postojanje pojavnog svijeta i koristi neograničene kapacitete duše kako bi u njemu uvijek ispravno djelovala, donosi opće zdravlje jer nije u ratu sa svojom dušom, ona se ne suprotstavlja prirodnim zakonitostima i božanskom svijesti.
Osoba sa takvom svjesnosti koristi sve situacije da bi se upoznala sa duhovnom prirodom, da bi zadovoljila svoju dušu te isto tako i zadovoljila svoje tijelo. Takva osoba se uistinu može nazvati zdravom.
Zdravlje je tako otvorena mogućnost za svakog čovjeka i puno je jednostavnije dostižno nego li se to obično misli. Svi odgovori koji nam trebaju i sve znanje koje tražimo već postoji u nama samima, ili može biti primljeno kroz našu dušu. Zato oslobodimo svoju svijest dogmi i uobičajenih obrazaca materijalnog života. Otkrijmo uistinu što je značenje riječi ''sloboda''. Otkrijmo što je život postojanog zdravlja i kakve blagodati nam donosi.
[alternativa]
Nema komentara:
Objavi komentar