Eckhart Tolle:
Za ovo ljeto odabrali smo vam poglavlja iz knjiga najpoznatijih duhovnih učitelja današnjice. Nakon Osha, slijedi odlomak iz knjige Nova Zemlja duhovnog učitelja Eckharta Tollea. Zašto prestati prigovarati? Izbjegnite mnoge zamke ega i otkrijte putokaze koji vode izvan začaranog kroga nezadovoljstva
Većina ljudi potpuno se poistovjetila s glasom u glavi, s tom besprekidnom bujicom nehotičnog i kompulzivnog razmišljanja i s emocijama koje je prate, pa bismo mogli reći da su opsjednuti umom. Sve dok toga uopće niste svjesni, vjerujete da ste vi taj koji misli. To je egoistični um. Nazivamo ga egoističnim, jer u svakoj misli, svakoj uspomeni, svakom tumačenju, mišljenju, stajalištu, reakciji i emociji prebiva osjećaj vlastite osobnosti, „ja“ (ega). U duhovnom smislu riječ je o nesvjesnom stanju. Vaše je razmišljanje, sadržaj uma, uvjetovano prošlošću: odgojem, kulturom, obiteljskim podrijetlom. Središnja jezgra sveukupne vaše umne djelatnosti sastoji se od nekih ustrajnih misli, emocija i reaktivnih obrazaca koji se ponavljaju i s kojima ste se čvrsto poistovjetili. Ta je tvorevina zapravo sam ego.
Kao što smo vidjeli, kad kažete „ja“, u većini slučajeva to progovara ego, a ne vi. Ego se sastoji od misli i emocija, od gomile uspomena koje identificirate kao „ja i moja priča“, od uloga koje igrate po navici, a da toga niste ni svjesni, od kolektivnih identiteta kao što su nacionalnost, religija, rasa, društvena klasa ili politička pripadnost. Također se sastoji od poistovjećivanja i to ne samo s vlastitim predmetima, nego i s mišljenjima, vanjskim izgledom, dugotrajnim ogorčenostima, od ideja da ste bolji ili ne tako dobri kao drugi, da ste uspješni ili neuspješni.
Sadržaj ega razlikuje se od osobe do osobe, ali u svakom egu djeluje isto ustrojstvo.Drugim riječima, ego se od ega razlikuje samo površinski. U dubini su svi oni potpuno isti. Na koji su način istovjetni? Žive samo kroz poistovjećenost i odvojenost. Kad živite samo kroz osobnost stvorenu umom, koja se sastoji od misli i emocija, odnosno kroz ego, temelj vašega identiteta vrlo je krhak, jer su misao i emocija po samoj svojoj naravi kratkotrajni i prolazni. Stoga se svaki ego neprestano bori za opstanak, pokušava se zaštititi i povećati.
Da bi održao misao o „ja“, potrebna mu je suprotstavljena misao o „drugome“.Zamišljeno „ja“ ne može preživjeti bez zamišljenog „drugog“. Drugi su mi najviše suprotstavljeni ako ih doživljavam kao neprijatelje. Na jednom kraju ovakvog nesvjesnog obrasca ega nalazi se kompulzivna navika ega da pronalazi mane i žali se na druge. Isus je o tome govorio rekavši: „Zašto vidiš trun u oku svoga brata, a brvna ne zapažaš u oku svome?“ Na drugom kraju nalazi se tjelesno nasilje između pojedinaca i ratovi između naroda. U Bibliji nema odgovora na Isusovo pitanje, ali odgovor, dakako, glasi: Zato što se osjećam većim i nadmoćnijim kad kritiziram ili osuđujem drugoga.
Prigovaranje i zamjeranje
Prigovaranje je jedna od omiljenih metoda kojima ego jača sebe. Svaki prigovor je pričica koju um smišlja tako da u nju možete potpuno povjerovati. Uopće nije važno žalite li se naglas ili samo u mislima. Ego nekih ljudi koji se nema sa čime drugim identificirati preživljava samo kroz prigovaranje. Kad ste u vlasti takvog ega, prigovaranje vam je, osobito drugim ljudima, prešlo u naviku, ali je, dakako, nesvjesno, što znači da ne znate što radite.
Dio toga obrasca je i pripisivanje negativnih mentalnih etiketa drugim ljudima, bilo da to radite izravno ili, što je uobičajenije, kad govorite o njima s drugima ili dok jednostavno razmišljate o njima. Nadijevanje imena najokrutniji je oblik pridavanja etiketa i potrebe ega da bude u pravu i da bude nadmoćan drugima – budalo, gade, gaduro – a protiv tih se izričitih izjava ne možete boriti. Na sljedećoj razini ljestvice nesvjesnog stanja nalaze se vikanje i vrištanje, a odmah u blizini i tjelesno nasilje.
Zamjeranje je emocija koja prati prigovaranje i dodjeljivanje etiketa ljudima te egu pruža dodatnu energiju. Ako zamjerate, tada ste ogorčeni, ljuti, povrijeđeni ili uvrijeđeni. Zamjerate drugima njihovu pohlepu, nečasnost, nedostatak poštenja, ono što rade, ono što su napravili u prošlosti, ono što nisu napravili, ono što su trebali ili nisu trebali napraviti. Ego voli takve stvari. Umjesto da zanemarite nesvjesno stanje drugih, pretvarate ga u njihov identitet.
Tko to radi? Nesvjesno u vama, vaš ego. Ponekad „pogreška“ koju zamjećujete u drugima čak i ne postoji. Potpuna je zabluda, projekcija uma uvjetovanog da posvuda uočava neprijatelje, da dokaže kako je u pravu ili nadmoćan. Ponekad pogreške mogu uistinu postojati, ali ako vidite samo njih, katkad isključujući sve ostalo, samo ih uvećavate. Osim toga, u sebi jačate ono na što reagirate kod drugih.
Ako ne reagirate na ego drugih ljudi, to je jedan od najuspješnijih načina ne samo za nadrastanje vlastitoga ega, nego i za rastvaranje kolektivnog ljudskog ega. Ali, takvo stanje možete postići samo ako shvatite da ponašanje druge osobe proizlazi iz ega, kao izraz kolektivnog ljudskog poremećaja. Kad shvatite da nije riječ o nečemu osobnom, više nećete osjećati prisilu da reagirate kao da jest. Kad ne reagirate na ego, nerijetko ćete biti u stanju izvući najbolje iz drugih ljudi, onu neuvjetovanu svijest za razliku od uvjetovane.
Povremeno možda morate poduzeti nešto konkretno kako biste se zaštitili od iznimno nesvjesnih ljudi. To možete napraviti, a da ih ne pretvorite u neprijatelje. No, najveća vam je zaštita vlastita svjesnost. Druga osoba postaje vam neprijatelj ako njezino nesvjesno stanje, ego, shvatite osobno. Ako ne reagirate, to nije slabost, nego snaga. Druga riječ za odustajanje od reakcije je opraštanje. Oprostiti znači stvarno vidjeti, odnosno vidjeti ono što je iza ega, zdravu dušu koja je bit svakog ljudskog bića.
Ego se voli žaliti i zamjerati ne samo drugim ljudima, nego i situacijama. I prema osobama i prema situacijama možete se odnositi na isti način: pretvoriti ih u neprijatelje. Uvijek se podrazumijeva: ovo se ne bi trebalo događati, ne želim biti ovdje, ne želim to raditi, prema meni se nepravedno postupa. A najveći neprijatelj egu je, dakako, sadašnji trenutak, odnosno sam život.
Prigovaranje se ne treba miješati s pružanjem obavijesti drugoj osobi o nekoj pogrešci ili nedostatku, kako bi ih mogla ispraviti. Ako se suzdržavate od prigovaranja, to ne mora značiti da se mirite s lošom kvalitetom ili ponašanjem. Kad konobaru kažete da je juha hladna i da je treba podgrijati, u tome nema ega ako se držite činjenica, koje su uvijek neutralne. „Kako se usuđujete poslužiti me hladnom juhom?“ To je prigovaranje. Tu se javlja „ja“ koje se voli osjećati osobno uvrijeđenim hladnom juhom i iz toga će izvući sve što može, „ja“ koje uživa dokazati da je netko drugi pogriješio. Prigovaranje o kojemu govorimo u službi je ega, a ne promjene.
Ponekad je očito da ego zapravo ne želi promjenu da bi se mogao nastaviti žaliti.Pokušajte uhvatiti, odnosno zamijetiti, glas u glavi možda već i u samom trenutku dok se žali na nešto i prepoznati njegovu pravu narav, shvatiti da je to glas ega, samo uvjetovani misaoni obrazac, puka misao. Kad god zamijetite taj glas, istodobno ćete spoznati da vi niste taj glas, nego onaj tko ga je svjestan. Zapravo, vi ste svijest koja je svjesna glasa. U pozadini svega uvijek se nalazi svijest. U prednjem je planu glas, mislilac.
Tako se oslobađate od ega i nezamijećenog uma. Onoga trenutka kad postanete svjesni ega u sebi, on više, u strogom smislu riječi, i nije ego, nego samo star, uvjetovan misaoni obrazac. Ego podrazumijeva nesvjesnost. Svijest i ego ne mogu postojati istodobno. Stari umni obrazac ili mentalna navika mogu preživjeti i neko se vrijeme ponovno javljati, jer ih podržava snaga od nekoliko tisuća godina kolektivnog ljudskog nesvjesnog, ali svaki put kad ih prepoznate, oni postaju sve slabiji.
Izvor: Sensa
Nema komentara:
Objavi komentar